Tomislav Perić: Vladi HNŽ-a nedostaje pravi lider!

Povoda za ovaj razgovor je više, ali posebno nas je zanimao ekonomski aspekt razvoja HNŽ-a, izuzetno teška gospodarska situacija, sve veći broj nezaposlenih i sl. Sugovornik po navedenim pitanjima nam je Tomislav Perić, zastupnik Narodne stranke Radom za boljitak u skupštini HNŽ-a, diplomirani ekonomist po struci i dugogodišnji uspješni menadžer u privatnom sektoru.

Prošle su dvije i pol godine od izbora održanih 2010. godine, dakle, do novih izbora je ostala godina i pol. Kakva je, po Vama, trenutačna ekonomska situacija u HNŽ-u?
– Kada govorimo o ekonomskoj, odnosno gospodarskoj situaciji u HNŽ-u istu je najbolje opisati određenim ekonomskim pokazateljima i nakon toga slika je potpuno jasnija. U županiji je trenutačno cca 30.000 nezaposlenih osoba, po nekim pokazateljima čak i 40.000,  što je svakako alarmantan podatak. Više od 70 posto proračuna županije se odnosi na plaće korisnika proračuna. Jasno je da je preostali iznos proračuna nedostatan za bilo kakve razvojno-investicijske projekte, a koji su preduvjet bilo kakvog poboljšanja životnog standarda građana. Posve je jasno, a i pokazatelji ukazuju na činjenicu da je funkcioniranje županije postalo samo sebi svrhom, tj. sve je usmjereno na očuvanje postojećeg stanja. Onih cca 5500 proračunskih korisnika koji su imali sreću dobiti bilo kakav posao su pravi sretnici, a onih više od 30.000  nezaposlenih, koji nisu imali tu sreću, o njima već godinama nitko i ne brine, a kako preživljavaju, to samo oni znaju.

Kako se postojeća županijska Vlada nosi sa svim izazovima?
– Naravno da se ne mogu oteti dojmu kako su mnoge stvari mogle biti kudikamo bolje, pa to i ministri u Vladi priznaju. Međutim, situacija u okruženju, općenito gledano, nije povoljna i izuzetno je kompleksna te se logično odražava i na funkcioniranje HNŽ-a. Unatoč tomu mnoge stvari se odigravaju po inerciji i tamo gdje se eventualno nešto može i popraviti reagira se sporo i bez posebnog truda i energije da se na odlučan način to i riješi. Bez obzira kako će neki shvatiti, ovo je dobra prilika da se pokažu pravi lideri, tj. oni koji svojom željom, trudom i beskompromisnom borbom za kreiranje boljeg okružja namjeravaju povući stvari u pozitivnom smjeru. Upravo tu i jest žarište problema, jer nema pravog lidera. Većina stvari se rješava hladno birokratski i jednostavno nema lokomotive koja vuče naprijed, sve se vrti u začaranom krugu. Od pozitivnih stvari urađenih u prošlom razdoblju bitno je navesti nekoliko usvojenih zakona iz oblasti gospodarstva i poljoprivrede, poput Zakona o koncesijama, Zakona o javno-privatnom partnerstvu, Zakona o poticajima u poljoprivrednoj proizvodnji i sl., ali samo donošenje zakona nije dovoljno jer često puta ono ostane mrtvo slovo na papiru, strah me je da to ne bude i sada. Suština svega jest upravo aktivna primjena zakona u praksi jer će isključivo na taj način doći do novih prihoda i novih radnih mjesta, dakle, posao ne završava donošenjem zakona nego naprotiv, konkretizacijom zakona, tj. prelaskom s riječi na djela.

Možete li to malo konkretizirati?
– Najočitiji primjeri navedenoga su iz oblasti poljoprivrede te malog i srednjeg gospodarstva, gdje su usvojeni zakoni o poticajima u ta dva jako važna segmenta, no unatoč zakonskoj obvezi izdvajanja sredstava iz proračuna, usvojen je proračun bez sredstava za te strateški bitne grane gospodarstva. I tu dolazimo do činjenice da nema prave suštinske vizije za oporavak i izlazak iz ovako teške situacije, a kamoli za dodatni razvoj, jer upravo ove dvije oblasti su izvanredan izvor nove vrijednosti, odnosno prihoda i novih radnih mjesta.

Pa kako se objašnjava to da se donese zakon, a potom se ne provodi?
– Jasno je da tu nema pravog objašnjenja, svi se kriju iza općepoznatih teza o krizi, nedostatku novca i sl.

Kakav je Vaš stav po tom pitanju?
– Za poticanje onih grana gospodarstva koje donose nove prihode i povećavaju broj zaposlenih nužno je osigurati novčana sredstva jer će se ista višestruko isplatiti, samo je pitanje dobre volje i prepoznavanja trenutka za pravi potez. Međutim, činjenica je da novca ima dovoljno čim Vlada kupuje nova luksuzna vozila u iznosu od cca 150.000 maraka. Očigledno je problem što se ti novci troše neracionalno na luksuz, umjesto za druge stvari koje život znače.

Sami ste napomenuli, a posljednjih dana je aktualna i tema nabave luksuznih vozila u uredu premijera, a koje je Vlada odobrila. Kako to komentirate?
– Tužan sam kada moram svjedočiti ovako nepotrebnom iskazivanju rastrošnosti koja graniči s bahatošću, a što je još gore, sve se događa u trenutku kada plaće zaposlenicima kasne više nego ikada do sada, kada je županija među najzaduženijima u FBiH, kada je zdravstveni sustav pred kolapsom, broj nezaposlenih rekordan, kada je deficit proračuna očigledan iz mjeseca u mjesec. Uopće nije sporno da premijer ima kvalitetno vozilo, ali što će mu ovako  luksuzno i skupo vozilo, pa čak je i predstojniku ureda kupljeno skupocjeno vozilo, pa ne vidim gdje je tu ekonomski rezon. Pa za te novce se moglo zaposliti 20-ak pripravnika i omogućiti im godinu dana radnog staža i posla u struci.

U proteklom razdoblju su održane i dvije tematske sjednice Skupštine, jedna o temi stanja u zdravstvu, a druga o temi stanja u obrazovanju. Ima li pozitivnih pomaka nakon održanih sjednica?
– I u jednom i u drugom segmentu se radi o strukturnim i godinama nerješavanim problemima te je bilo i za očekivati da neće biti nekih velikih pomaka. Međutim, teško se mogu oteti dojmu da sjednice nisu bile dobro pripremljene i da je skupštinska govornica više poslužila kao “rame za plakanje” i mjesto da se iznesu problemi, a po meni je trebalo riješiti neke probleme, a ne samo konstatirati da problemi postoje, jer je to već općepoznato. Sa zdravstvenim radnicima koji već duže najavljuju štrajk treba ući u jasan i korektan dijalog, jer je svima jasno kako je taj segment od vitalnog značaja . Kada je riječ o obrazovanju, tu je isto tako mnogo nepoznanica i upitnika. Na tematskoj sjednici se umjesto o strateškim stvarima najviše govorilo o nekim pojedinačnim slučajevima, poput smjene pojedinih ravnatelja, o članovima školskih odbora i sl. Čak se među glavne probleme u obrazovanju  svrstavalo i djelovanje sindikata u školstvu, a što je zaista nedopustivo. Jako se malo govorilo o činjenici da postoje “dvije škole pod jednim krovom”, da uspjeh u obrazovanju mjeren prosjekom ocjena nikome ništa ne znači, osim što je to osobna satisfakcija učenika i studenata. Pa čemu onda ocjenjivanje znanja? Prilikom bilo kojeg zaposlenja kandidat s najboljim ocjenama nema nikakvu prednost u odnosu na lošije od sebe. E pa to je suština, a o njoj se jako malo razgovaralo. Za društvo znanja je nužno da se uspjeh cijeni i nagrađuje, ali to kod nas nije slučaj. Previše je politikantstva tamo gdje to i nije potrebno.

Kako komentirate rad izvanproračunskih fondova, Zavoda za zapošljavanje i Zavoda za zdravstveno osiguranje HNŽ-a? 
– Što se tiče Zavoda za zapošljavanje, koristi od njega imaju jedino zaposlenici koji su tu na platnom popisu, svi ostali jako malo. S obzirom kolikim sredstvima raspolaže, koristi od navedene institucije bi kudikamo morale biti veće. Kao zastupnik sam postavio zastupničko pitanje i tražio da mi se dostave informacije na koji način se troše sredstva namijenjena poticanju zapošljavanja, međutim, odgovor nikada nisam dobio. Radi transparentnosti nužno bi bilo javno objaviti kriterije i korisnike sredstava za poticanje zapošljavanja u ovoj kao i u prethodnim godinama. Što se tiče rada Zavoda za zdravstveno osiguranje, o tome najbolje govori revizija financijskog izvješća za 2011. godinu. U izvješću je navedeno da je prosječna neto plaća 1620 maraka, da je trošak toplog obroka 13 maraka, da je regres za godišnji odmor 1147 maraka da su se vršile isplate razlika plaće zbog iskazanog viška prihoda nad rashodima u prosjeku od 1081 marku po zaposleniku. Revizija je konstatirala da se nije vodilo računa o racionalnom trošenju sredstava.
Kako je moguće da je prosječna plaća u ovom zavodu 1620 maraka, dok je kod proračunskih korisnika cca 980 maraka? Kako je moguće da je u ovom zavodu trošak toplog obroka 13 maraka, a trošak toplog obroka npr. učitelja i nastavnika 8 maraka itd.?
Radi korektnosti i pravednosti prema proračunskim korisnicima sve navedene dvojbe i asimetričnosti je nužno regulirati jedinstvenim zakonom o plaćama i, s obzirom da ima naznaka da se nešto i radi po tom pitanju, svakako podržavam aktivnosti koje vode u tom smjeru. Nadati je se da će novo rukovodstvo Zavoda otkloniti sve primjedbe revizije i početi raditi u skladu s preporukama te više računa voditi o racionalnosti poslovanja, s krajnjim ciljem da financiranje bolničkih ustanova bude što kvalitetnije i zdravstvena zaštita što bolja.

Izvor: Dnevni list