• Ako ste za promjene, došlo je pravo vrijeme

    GRUDE – Predizborna kampanja u pojedinim gradovima lagano je započela. Stranke već imaju svoje kandidate, neke od njih su izašli s imenima u javnost, neke su još uvijek tajanstvene. U općini Grude već odavno se sve zna. Iako predizborna kampanja službeno započinje 1. srpnja, kandidat Narodne stranke Radom za boljitak Stanko Lukenda potpuno je spreman za novu ulogu. Ovaj povratnik iz Kanade, koji do prošle godine nikad nije bio u doticaju s politikom, sprema se punom parom.

    Ljudi se boje

    -Ako je narod za promjene, došlo je pravo vrijeme. Problem kod nas je što se ljudi boje. Čega, još nisam uspio dokučiti. Jednostavno, oni ne žele javno manifestirati svoje nezadovoljstvo. Mislim da je vrijeme da promijene mišljenje, smatra Lukenda koji se u posljednje vrijeme dosta zalagao da izvuče općinu iz kolapsa u kakvom se našla. Naime, nepostojanje vlasti dovelo je ovu općinu u situaciju kakvu je Lukenda nazvao ‘raspašoi’.

    Kako bi spriječio daljnje poniranje, i sam je pokušao pregovarati kako bi se napravila koalicija u Općinskom vijeću. Međutim, želje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Nitko nije bio dovoljno zainteresiran da ga podrži u tom naumu.

    -HDZ BiH ne želi s nama pregovarati, ista je stvar s HSP-om i vijećnicima iz “devedesetke” s kojima su bilo kakvi pregovori nemoguća misija. Moram priznati da smo bili spremni koalirati s HDZ-om, ne zato što se slažemo s njihovom politikom, već radi interesa ovog naroda koji najviše ispašta, kazao je Lukenda.

    Prema njegovim riječima, potreban je radikalan preokret u političkom životu općine koja je u 20 godina spala na najniže grane. Trenutačno je ova općina jedna od najzaduženijih u Federaciji s dugom od tri godišnja proračuna

    -Prema nekim procjenama, veći su nam dugovi od dugova cijele Srednjobosanske županije, a to je oko 20 milijuna maraka. A meni nikako nije jasno kako smo se toliko zadužili. Primjerice, imamo hidroelektranu od koje se godišnje u proračun slije više od milijun maraka, pa tu je Terminal od kojeg dobijemo više od 700 tisuća maraka. To nema nijedna druga općina. Pa me zanima gdje je taj novac, pita se Lukenda kojem će, ukoliko postane načelnik, prvi zadatak biti komunikacija s ljudima.

    -Među ljudima sam primijetio apatiju, nezadovoljstvo. Primijetio sam kako nemaju nikakve želje za stvaralaštvom, tek im je bitno da prežive. I bit će još gore, pogotovo sad kada su stopirane plaće proračunskim korisnicima. A siguran sam da, kada bi ljudi vidjeli da se nešto počelo raditi, sve bi bilo drukčije, smatra Lukenda.

    Dat će sve od sebe

    Lukenda pred sobom već ima ideju osnovati tim ljudi, mladih i informatičkih pismenih, koji će biti zadužen pisati projekte.

    -Složio sam ja već garnituru mladih ljudi, od pravnika, inženjera, zemljoradnika i jako sam zadovoljan. Općina ne može biti poduzetnik, ali može stvoriti uvjete za poduzetnike, da privučemo investitore koji bi pokrenuli svoj biznis i zaposlili ljude. To do sada nitko nije učinio, istakao je Lukenda.

    Svjestan da su ljudi prezasićeni jednostranačjem koje ih je u 20 godina dovelo do samoga dna, potpuno je siguran u pobjedu na listopadskim izborima. U suprotnom se, kako kaže, ne bi ni kandidirao.

    -Mogu ja i izgubiti, ali dat ću sve od sebe i kao takav bit ću zadovoljan. Znam da će mnogi biti i skeptični budući da donedavno nisam ništa znao o politici. Ali ja se ne bojim i vjerujem da će birači u meni prepoznati osobu koja će učiniti sve da ih izvuče iz loše situacije, kazao je Lukenda.

    Život u Kanadi

    Punih 10 godina, od 1989.-1999., Lukenda je proveo u Kanadi, u Otawi gdje je, kako nam je otkrio, otišao trbuhom za kruhom. I prije 23 godine situacija je bila ista kao i danas, a on je bio mlad, želio je nešto promijeniti, a nije mogao.

    -Kada sam završio srednju školu, bilo je ili na fakultet ili raditi. Za upad u jednu tadašnju tvornicu tražio se novac, a u mojoj obitelji nije bila sjajna financijska situacija. A i morao si biti i u Partiji. A ja onako mlad i ‘nabrijan’ zainatio se i otišao u Kanadu kod ujaka, gdje sam bio 10 godina. Radio sam sve i svašta da bih preživio. Dobio sam i državljanstvo, ali srce me vuklo natrag u moju Hercegovinu, prisjeća se Lukenda.

    Na pitanje koja je razlika između života u Kanadi i Hercegovini, kaže kako tamo svatko od svog rada može lijepo živjeti.

    -Tamo ne pije vode ona teza kako se ne može živjeti od rada. Ljudima samo treba stvoriti uvjete, a tamo ih ima na pretek. Jedino što mi je smetalo jest što nema prisnosti među ljudima, što se nažalost sve više osjeti i kod nas, kazao je Lukenda.

     

    Izvor: Dnevni list