Konjička sramota bez početka i kraja
Kako pojedini načelnici mogu konstantno ugrožavati svoje građane nesavjesnim odlukama i odredbama, najbolji bi primjer bio načelnik Općine Konjic, Emir Bubalo. Načelnik Bubalo je bio taj koji je donio privremenu odluku o odlaganju gradskog smetljišta na lokalitetu Vrabač iznad Konjica. Godinama, čekajući sredstva da se uradi ekološki prihvatljiva deponija, dopustio je da privremena deponija raste iznad grada i rijeke Bijele.
Prije dvije godine, nakon obilnih kišnih padavina, lavina smeća sa deponije skliznula je do rijeke i skoro prijetila zatrpavanjem priobalnih kuća. Niko ne zna koliko je stotina tona smeća otišlo u Neretvu, a Općina Konjic je, krijući svoju sramotu, odbila proglasiti ekološku katastrofu. Posao čišćenja je na kraju pao na leđa stotinama građana koji su mjesecima otklanjali smeće sa vrba i drugog rastinja uz rijeku. Sela u slivu rijeke Bijele i danas se oporavljaju od tog strašnog događaja. Lavina smeća je na jedinom mostu preko rijeke Bijele srušila kulu mosta, te ostavila na hiljade žitelja bez putne komunikacije sa gradom.
Ministarstvo prometa i komunikacija je kasnije raspisalo tender na kojem je prošao jedan izvođač radova. Međutim, pod sumnjivim okolnostima tender je poništen, a izvođenje radova povjereno je drugom izvođaču. Time je produžena izgradnja mosta, a sa njom i agonija stanovništva desne obale Bijele, koji sve svoje putne komunikacije sa gradom obavljaju preko neuslovnog pontonskog mosta. Načelnik Bubalo kao majstor za improvizaciju je u svojim radijskim i TV obraćanjima uvijek najavljivao hitnu izgradnju mosta, ističući njegov prioritetan i neupitan značaj. Koliko je hitan, neupitan i prioritetan vidimo i sad nakon dvije godine od ove nesreće. Most se gradi, a stanovništvo ispašta. Improvizovani prelaz preko rijeke je toliko loš da kamioni s velikim teretom ne idu preko njega. Već dvije godine turisti koji odluče posjetiti Boračko jezero doživljavaju neugodnost pri prelasku.
Narodna stranka Radom za boljitak želi skrenuti pažnju upravo na važnost ove saobraćajnice za Općinu Konjic, pošto su upravo glavni turistički resursi baš na desnoj obali Bijele. Svi rafteri, posjetioci Glavatičeva i okoline, redovni turisti, izviđači i ribari Boračkog jezera moraju koristiti ovaj prelaz. Da situacija oko izgradnje ovog mosta bude što apsurdnija, govori i sami natpis na tabli na kojoj piše da je rok izgradnje mosta dva mjeseca, ali bez datuma početka i završetka radova. Niko u Općini Konjic ne zna kad je izgradnja mosta počela, što izgleda i nije najrelevantnije. Najbitnije je da je izvođač radova „podoban“, da su radovi u toku, a za turiste će opštinski čelnici lako. Njima će načelnik Bubalo ponuditi tek sagrađenu staru jezgru grada, te svakom turisti nuditi kamen do kamena, ubjeđivati ga kako su to građevine iz osmanlijskog perioda.
Općina koja ima Glavatičevo, Boračko jezero, Lađanicu, Prenj i mnoga druga prirodna bogatstva, nije smjela dozvoliti da izgradnja jedinog prelaza preko Bijele traje ovoliko dugo i ovako neorganizovano. Sve ovo prolazi i zbog činjenice da turistički ured u Konjicu vodi također stranački podobna osoba koja se nije angažirala niti vodila brigu o ovom problemu.
Narodna stranka Radom za boljitak ovakvu ‘’organizaciju’’ poslova i projekata u općini Konjic smatra nedopustivom, te poziva građane da na predstojeće lokalne izbore izađu u što većem broju i zbog nemarnosti kazne ljude koji dva desetljeća vode nekad prosperitetni Konjic u propast.