Očigledno je da ovako neće moći, županije će se same ukinuti
Spomenka Mićić nije krila svoje zadovoljstvo činjenicom da je postala dio Plave revolucije, odnosno članica Narodne stranke Radom za boljitak.
S ponosom ističe da je Bosanka i Hercegovka, rođena s posebnom zadaćom. Upravo zbog toga dugo godina je u politici, a u njoj ju je održala spremnost da, bez obzira koju funkciju obavljala, sve što uradi, uradi za opće dobro ljudi u ovoj zemlji. Spomenka Mićić ima bogato političko iskustvo. Naime, bila je potpredsjednica Skupštine Tuzlanske županije, predsjednica Odbora za politički sustav. Obavljala je i dužnost ministrice za rad i socijalnu politiku TŽ-a, bila je imenovana i za izaslanicu u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, gdje je obavljala funkcije predsjedateljice i zamjenice predsjedatelja, ali i potpredsjednice Federacije Bosne i Hercegovine.
Koji su to ključni razlozi koji su utjecali na Vašu odluku da postanete dio Plave revolucije?
– Činjenica je da sam dugo godina bila u Stranci za Bosnu i Hercegovinu i da sam tamo stekla neki politički kapital borbe za BiH, na koji sam vrlo ponosna. Nakon odlaska iz SBiH odmah je bilo ponuda da prijeđem u neku drugu stranku, međutim, ja sam dugo, dugo razmišljala, pa čak i željela na neki način zaokružiti svoj politički angažman i staviti točku na sve to. Ali, onda sam shvatila da bi na neki način bilo nedopustivo da se povučem iz politike, jer mislim da još uvijek mogu dati značajan doprinos, jer smatram da nisam slučajno rođena kao Bosanka, slučajno rođena u Bosni i Hercegovini, ali namjerno pravi borac prije svega za ljudska prava. Dugo sam vagala sve ovo vrijeme, zbog činjenice da Parlament Federacije dugo tapka u mjestu, bolje reći, ide i korak unatrag i nikada nije imao lošiju postavu. Ne znate tko je vlast, tko oporba. Narodna stranka Radom za boljitak je zaista narodna stranka, koja govori običnim narodnim jezikom, blizu je građana i njihovih potreba. “Boljitak” je pokazao i strankama koje su vrlo jake da je doza nadobudnosti u politici izuzetno opasna. Predstavnici “Boljitka” na svim razinama su pokazali da govore jezikom realnosti. Još nijednom nisam čula da u Narodnoj stranci Radom za boljitak netko govori jezikom mržnje, da poziva na neke konfliktne situacije i to je nekako najbliže meni.
Kako komentirate aktualni ustroj Bosne i Hercegovine, naročito FBiH, i ‘Boljitkovu’ inicijativu koja je u pravcu ukidanja županija u Federaciji Bosne i Hercegovine?
– Bosna i Hercegovina je Daytonom uređena onako kako je uređena i to je činjenica. U politici uvijek morate vagati činjenice i imati na umu da su činjenice u politici nešto što je snaga argumenta. Da biste nešto promijenili, morate ispoštovati određene procedure koje moraju početi od određene institucije. Mislim da kod nas uopće ne postoji ustrojstvo, kako ste vi naveli, niti da postoji sustav. Sve je napravljeno u određenim okolnostima i pod određenim pritiskom. U privatnom životu kada donosite neku odluku u nekim posebnim okolnostima i pod određenim pritiskom, ta odluka iza sebe nosi neke posljedice. Tako je i s Bosnom i Hercegovinom i Federacijom koja je podijeljena na deset županija a svaka je za sebe država. Sve to jako otežava donošenje zakona koji će štititi interese građana. Federacija ima zadatak kreirati politiku, donositi i usvajati strategije, a da se na nižim nivoima donose zakoni koji će uređivati određena prava.
Kada je riječ o socijalnoj politici, Zakon o osnovnoj socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom je neprimjenjiv zbog toga što je u sebe “natrpao” puno prava. Županijske skupštine donose zakone koji utvrđuju konkretna prava. Takvo ustavno uređenje gdje su podijeljene nadležnosti proizvodi različita prava i onda se krše osnovna ljudska prava. Očigledno je da ovako neće moći.
Inicijativa Narodne stranke Radom za boljitak je nešto što će se sigurno dogoditi jer županije će jednostavno same sebe pojesti. One ne mogu egzistirati na ovakav način jer one su godinama sve više financijski slabe. Kada financijski slabite, onda vam uzalud sve nadležnosti koje imate ako ne možete pratiti tu realizaciju.
Što očekujete od idućih izbora i kako vidite put BiH u iduće četiri godine?
– Mora se ozbiljno poraditi na tome da se dođe do zastupnika koji će znati shvatiti važnost te funkcije i funkcije parlamentarnog rada. Čini mi se da iz godine u godinu imamo slabije parlamente, gdje zastupnici ili ne rade nikako ili rade samo za stranačke interese. Ja sam bila na poziciji potpredsjednice Federacije BiH iz reda srpskog naroda, ali ne samo za građane srpske nacionalnosti, nego za sve građane, i nisam dopustila da bilo čime taj ured bude obojen, da rade samo Srbi; radili su ljudi iz reda svih drugih naroda u našoj zemlji i iz svih drugih stranaka. Slali smo poruku da želimo uređenu Bosnu i Hercegovinu, po mjeri svih građana.
Ali, BiH je očigledno zanimljiva ne samo bližem okruženju, već i EU-u i SAD-u, da i oni sami nisu odgonetnuli otkud toliko bogatstvo i različitosti ovdje, a kada trebaju donijeti neku odluku, onda samo izvlače naše mane. No, bez obzira na to, ova zemlja pripada svima i mora biti po mjeri svih građana, bez obzira kojem narodu pripadaju.
To što sam žena ne smije biti ni moja prednost ni moja mana
Žene u političkom životu BiH su još uvijek nedovoljno zastupljene. Koji su to Vaši prijedlozi za promjenu takvog stanja?
– Kada bih se ponovno rodila i kada bih mogla birati, to uvijek ističem, opet bih izabrala biti žena. Ja se jako dobro osjećam u koži žene, u koži Srpkinje, u koži Bosanke. To što sam žena ne smije biti ni moja prednost ni moja mana. Boriti se za ljudska prava jednako je kao i boriti se za ženska prava. Imali smo inicijativu da se formira Klub parlamentarki na federalnoj razini. Potvrdilo se da smo osnivanjem Kluba pokazale da se znamo boriti na jedan drukčiji način, da smo prepoznate od svih institucija. Tako da, dobro je biti žena u politici, u javnom životu, ali zašto nas nema više? Nema, jer nemamo potporu unutar samih žena, jer žene radije glasuju za muškarce, ili zbog činjenice da će se osjećati jače ili je u pitanju ona prirodna ravnoteža. Ne bih voljela da bilo koji spol pravi neku nadmoć nad drugim. Muškarac i žena su rođeni s različitim, ali podjednako važnim ulogama i da je to jedan balans koji će donijeti dobro.
Izvor: Dnevni list
