Svaki političar treba provesti dan s rudarima

Boljitkov ministar industrije, energetike i rudarstva u Vladi TK, prof.dr.Željko Knežiček u intervjuu za Dnevni list komentirao je stanje gospodarstva i brojnih podužeća koji posluju na području te županije, te koliko političari pomažu, odnosno ,,odnemažu” proizvodnji odnosno gospodarstvu. Smatra kako se kod nas proizvodni rad jako malo cijeni. Knežiček navodi da se spletom okolnosti, u politici nađu ljudi koji nikad nisu vidjeli proizvodni proces, ili nemaju empatiju prema radniku – običnom čovjeku. Po njegovom mišljenju kada bi svaki političar samo jednom sišao u rudnik saznao bi koliko je teško zarađivati kruh, a tako bi imali sasvim drukčiji stav  o realnom sektoru.

Radnici DITE prosvjeduju te prozivaju i Vas kao resornog ministra zbog toga što im kasne plaće?

Meni je izuzetno žao radnika koji prosvjeduju kako u krugu tvornice tako i ispred zgrade Županije. Oni su dovedeni u ovakvu situaciju prije svega od većinskog vlasnika i to još od 2010. godine od kada im nisu uplaćivani PIO/MIO doprinosi, a nakon toga i plaće. Vlada TŽ-a je u nekoliko navrata poručila kako nema nadležnosi za odlučivanje u poduzeću koje je privatizirano i u kojem nema niti jedan postotak vlasništva, ali da ima obaveze štiti interese građana TŽ-a. Sadašnji većinski vlasnik DITE od oko 84% je ,,Lora” d.o.o. Srajevo, koju zastupa ovlaštena osoba Haris Abdurahmanović koji je 2005 godine zaključio ugovor o ortakluku i preuzeo DITU. Moram napomenuti da su obveze iz ovog privatizacijskog ugovora ispunjene i da je KAP-a izdao uvjerenje o uspješnoj privatizaciji DITE. Mi smo još ljetos upozoravali vlasnika i direktora DITE na moguću ovu situaciju ali obzirom da se radi o privatnoj imovini za koju vlasnik iskazuje određenu brigu. Ministarstvo i Vlada TŽ-a je zauzela stav da se prema imovini DITE d.o.o. odnosi kao prema svakoj drugoj privatnoj imovini u TŽ. Ipak treba naglasiti da su radnici svjesni da plaće ne duguje županija, nego njihov poslodavac. Oni samo traže od nas da se riješi njihov radno pravni status te da im se izmire njihove plaće. U ovom trenutku fabrika ne radi, a direktor DITE je 18.lipnja podnio zahtjev za stečaj.

Nedavno je otvorena nova bušotina rudnika Soli na Tetimi. Koliko će to pomoći gospodarstvu Tuzlanske županije?

Činjenica je da je Vlada TŽ-a u protekle dvije godine izdvojila 850.000 KM, kako bi smo pomogli daljnji razvoj kemijske industrije na liniji potrošnje slane vode u rudniku soli Tuzla. Nastojat ćemo i dalje pomagati izgradnju novih istražno-ekspolatacijskih bušotina kojima će se povećavati proizvodni kapaciteti, a sve prema potrebama Bisecam Sode Lukavac i Solane Tuzla. Ova dva gospodarska društva namjeravaju u sljedećem razdoblju do 2017. uvećati proizvodnju za dva puta. Zbog toga planski treba pripremati rudnik kako bi odgovorio ovim zahtjevima. Prilikom zadnjeg posjeta uvjerio sam se kako rudnik ima budućnost te da u sadašnjem trenutku zadovoljava potrebe Sode i Solane, koji su ujedno i njihovi najveći kupci. Također vjerujem kako će planski i dalje nastaviti sa izgradnjom novih istražnih bušotina što jamči prosperitet ne samo potrošačima, nego i rudniku te svim  obiteljima  radnika koji su zaposleni u ovim komapnijama. Ovo je svijetli primjer dobre saradnje između proizvođaća i potrošaća u TŽ, jer svi znamo kako je teško stanje u rudarstvu, odnosno općenito u proizvodnji.

Svako malo se može pročitati o štrajku nekog poduzeća. Kakvo je vaše mišljenje koliko političari pomažu, odnosno ,,odnemažu”  proizvodnji, odnosno općenito gospodarstvu?

Ja sam do dolaska na ovu funkciju, skoro čitav svoj radni vijek proveo u proizvodnji, odnosno na poslovima koji su bili usko vezani uz proizvodnju tj. gospodarstvo. Radio sam u privatnoj i državnoj tvrtki i mislim da se kod nas proizvodni rad jednostavno premalo cijeni. Vjerujte, puno je lakše raditi i donositi odluke  s ljudima koji su upoznati sa problemima s kojima se susreću svi koji privređuju ili žive od svog rada. U politici se spletom okolnosti nađu ljudi koji nikad nisu vidjeli proizvodni proces, i onda je teško očekivati da imaju empatiju za radnika, za običnog malog čovjeka. Da svaki od političara samo jednom siđe u rudnik, znao bi kako je teško zarađivati kruh i vjerujem kako bi imali posve drugačiji stav o realnom sektoru.

Nedavno ste imali sličnih problema u Koksno kemijskom kombinatu Lukavac, odnosno GIKIL-u kada je prijetila obustava rada?

Da, prošli mjesec smo u ovoj komapniji imali kriznu situaciju nastalu prije svega zbog gubitka tržišta. Kako željezara Smederevo radi na tehnološkom minimumu, došlo je do toga da radi pete koksne baterije u Lukavcu bude smanjen na tehnološki minimum. Kad nema pune proizvodnje koksa, i drugi pogoni u GIKIL-u rade otežano, a pojedini su i prestali sa radom. To je prouzrokovalo gubitke i predloženo je od Uprave smanjenje plaća. To sindikat nije odmah prihvatio, ali na sreću svih nas, nađen je kompromis u kojem sam imao posredničku ulogu. Bio sam siguran da će se naći kompromis jer radnici i Uprava znaju da je moj radni vijek bio vezan za prostor Lukavca skoro 20. godina, te znao sam da cijene napore koji su i prije činjeni od strane resornog ministarstva. Štrajk je prolongiran sporazumno, i nadam se da Uprava poduzima korake oko iznalaženju novog proizvoda, a to je livački koks. Ipak, naši pogledi su okrenuti Smederevu i želji da željezara započne rad u punom kapacitetu. Tek tada bismo bili sigurni da je teško vrijeme iza nas. Do tog trenutka vjerujte, strahujem jer GIKIL zapošljava oko tisuću radnika, i najveći je izvoznik sa prostora TŽ. Prije nekoliko dana sam se susreo s generalnim direktorom Debashish om Ganguliyem nakon što je imenovan na ovu poziciju, te sam mu ponudio pomoć Ministarstva te Vlade TŽ-a, u prevladavanju problema koje ovo poduzeće ima. Iznimno sam zadovoljan što su se problemi preovladali i što se u GIKIL vratio optimizam. Ja vjerujem u partnerstvo sindikata i Uprave društva jer mislim da je najbolje sve stvari držati otvoreno i zajednički pokušati iznaći rješenje. To se i ovaj put pokazalo učinkovitim.

Vrlo ste aktivni u toj sauradnji, te pomoći gospodarstvenicima. Mislite li da je to dobar nečin kako bi se ohrabrili investitori?

Mislim da jest. Politika i političari su servis građanima ili bi bar to trebali biti, a ne kočničari, ali i druga strana mora ispunjavati određene uvjete. Imamo dobar primjer sa rudnikom krečnjaka ,,Vijenac”, koji je početkom rujna pustio novi pogon u rudniku kojim će se asortiman rudnika  proširiti na granulaciju kamena koji se koristi u betonarama. Oni su učinili tu investiciju ali i Vlada TŽ, je pomogla ovom rudniku u procesu deminiranja sa skromnim sredstvima iako to nije imala obvezu. Time smo pokazali da vodimo računa o stranim partnerima i investitorima te da pomažemo tvrtkama koje uredno posluju i koje iskazuju odgovornost prema društvu. Što se tiče ministarstva na čijem sam čelu, nadam se da ćemo tako nastaviti i u budučnosti. Jer cilj nam je napraviti takav ambijent koji će privući investitore te na taj način otvoriti nova radna mjesta omogućili zapošljavanje na rodnoj grudi.

Imate dojmljiv životopis. Doktor ste tehničkih znanosti iz područja rudarstva, imate 27. znansvenih radova, 29.recenziranih stručnih radova, sudjelovali ste u 8 međunarodnih istraživačkih projekata, predavač ste na Sveučilištu Tuzla itd. Stignete li se kao ministar baviti znanošću?

Nažalost, zbog obaveza  ne stignem se baviti znanošću onoliko koliko bih ja to želio. Pored svega što ste nabrojali u dosadašnjem radu sam objavio i dvije stručne knjige te jedan sveučilišni udžbenik. Smatram da o znanstvenom radu drugi mogu suditi samo ako javno objavljujete svoj rad u pisanoj formi, te da ga mogu i drugi koristiti i naravno kritizirati. Moje opredjeljenje je cjeloživotno učenje. Kao nastavnik Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli, mislim da mogu dugogodišnje stručno, ali i znanstveno te životno iskustvo iz prakse prenijeti na studente. Zadovoljstvo mi je je raditi s njima. Studenti su mi dogovorno pomogli da redovito držim nastavu u dane vikenda, i time omogućili da izvršavam svoje obveze prema Sveučilištu u Tuzli. Na kraju, poruka je mladima da treba stalno učiti i izučavati ali i ići u korak sa novim tehnologijama, jer, priznat ćete današnje društvo se prebrzo razvija.

Godinama ste radili u struci. Koliko je opravdan zahtjev Vašeg stranaćkog kolege Lijanovića o ukidanju doprinosa na plaće u proizvodnom sektoru i uvođenje doprinosa na topli obrok i prijevoz u neproizvodnom sektoru?

Mislim da su generator teškog stanja u gospodarstvu vrlo visoki doprinosi na plaće i zahtjev za njihovo smanjenje ili ukidanje  je opravdan. Značajan broj gospodarskih društava i u našoj županiji radnicima isplaćuje minimalne odnosno zajamčene plaće kako bi na njih umanjili doprinose. To se pak poslije reflektira niskim osnovama radnicima koji idu u mirovinu. Rasterećenje proizvodnog sektora je jedan od izlaza iz teške situacije u kojoj se našao proizvodni sektor. Mi u Narodnoj stranci Radom za boljitak smatramo da bi se ukidanjem doprinosa stvorili uvjeti da proizvodni sektor bude konkurentniji na domaćem tržištu i kreditno sposoban za prihvat novih investicija što bi rezultiralo smanjenjem ,,rada na crno” i značajnim zapošljavanjem, odnosno eliminiranjem sive ekonomije. Osim toga činjenica je i da većina europskih zemalja ima opterećen topli obrok i prijevoz doprinosima. Također, i u Republici Srpskoj topli obrok i prijevoz su opterećeni doprinosima.

Izvor: Dnevni list