• Ustavni sud BiH – Odgovor na apelaciju

    Sarajevo, 28.08.2009. godine

    USTAVNI SUD BIH

    R. Dž. Čauševića 6/III

    71000 Sarajevo

    PREDMET: Odgovor na apelaciju

    Sukladno Vašem dopisu broj: U-5/09 od 17.07.2009. godine dostavljam Vam odgovor na apelaciju broj: 02-50-2-802/09 od 30.06.2009. godine.

    Zastupnik

    Jerko Ivanković Lijanović

    Dostavljeno:

    –          a/a

    –          Ured visokog predstavnika i specijalnog izaslanika za BiH

    Prilozi:

    1. Zaključci Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH od 14.07.2008. i 05.09.2007. godine
    2. Zaključci Komisije za vanjsku tgovinu i carine ZD PS BiH od 12.06.2007. i 02.07.2007. godine
    3. Zajednička izjava o člancima 21., 22. i 23. Sporazuma CEFTA
    4. Odluka o privremenoj obustavi primjene nulte carinske stope po Ugovoru o slobodnoj trgovini između BiH i Republike Hrvatske na određene robe podrijetlom iz Republike Hrvatske i Odluka o privremenoj obustavi primjene nulte carinske stope po Sporazumu o slobodnoj trgovini između BiH i Srbije i Crne Gore koje podliježu izvoznom subvencioniranju
    5. Odluka Vlade Republike Hrvatske o uvođenju privremene zaštitne mjere prilikom uvoza polu tvrdih sireva i nadomjestaka za sir
    6. Srednjoročna strategija razvitka poljoprivrednog sektora u FBiH (2006-2010) www.fmpvs.gov.ba
    7. Proračun Republike Hrvatske za 2008. i 2009. godinu
    8. Dopisi upućeni nadležnim tijelima Republike Hrvatske i Republike Srbije
    9. Tabela o međusobnoj trgovinskoj razmjeni s Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom u razdoblju zadnjih 9 godina, točnije od 2000. godine do 2008. godine, a čiji je izvor podataka Vanjskotrgovinska komora BiH
    10. Mišljenje Ustavnopravne komisije Doma naroda PS BiH o usuglašenosti s Ustavom i pravnim sustavom BiH Prijedloga zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA od dana 10.03.2009. godine i  Mišljenje Ustavnopravne komisije Zastupničkog doma PS BiH o usuglašenosti s Ustavom i pravnim sustavom BiH Prijedloga zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA od dana 10.05.2008. godine

    Predmet : Odgovor na apelaciju broj: 02-50-2-802/09 od 30.06.2009.godine u predmetu broj:U – 5/09 od 17.07. 2009 god.

    Podnositelj izjašnjenja

    a)     Ime i prezime:  Jerko Ivanković Lijanović

    b)    Adresa: Zastupnički doma Parlamentarne skupštine BiH – Sarajevo, Ulica Trg BiH br.1

    c)     Telefon: 033/ 28 44 89; Fax 033/ 28 44 88

    d)    E-mail: jerko.ivankovic-lijanovic@parlament.ba

    Osporeni akt: Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA (Službeni glasnik Bih broj 49/09 od 22.06.2009. godine)

    1.Osnovni cilj svake države pa i BiH jeste da se stara o ekonomskom i drugom prosperitetu svojih građana i društva kao cjeline. Ustav BiH propisuje u Preambuli da je cilj BiH da ”promovira opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije”.

    2. Država stupa u međunarodnopravne,ekonomske, političke i druge odnose radi vlastite dobrobiti svojih državljana i dobrobiti društva kao cjeline.U tom kontekstu je BiH pristupila i sporazumu CEFTA i ne može sada dozvoliti da zbog ne provođenja zaštitnih mjera iz sporazuma CEFTA ima nesagledive ekonomske štete.

    3. Izjašnjenje na točku 4. Apelacije – Razlozi za podnošenje apelacije/zahtjeva

    3.1        Podnositelj apelacije navodi jedan od razloga za apelaciju razilaženje Parlamentarne skupštine BiH sa Vijećem ministara BiH i nekim međunarodnim institucijama oko Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA.

    a) Zastupnički dom PS BiH je na svojim sjednicama od dana 14.07.2008. godine  donio zaključke kojim je obavezao Vijeće ministara BiH da pripremi mjere za ublažavanje posljedica sporazuma CEFTA.

    – Prilog 1: Zaključak Zastupničkog doma PS BiH od 14.07.2008. godine,

    Zaključak Zastupničkog doma PS BiH od 05.09.2007. godine.

    b) Komisija za vanjsku trgovinu i carine ZDPS BiH je dana 12.06.2007. i 02.07.2007.  godine donijela zaključke kojim je obavezala Vijeće ministara BiH.

    – Prilog 2: Zaključci komisije za vanjsku trgovinu i carine ZDPS BiH od 12.06.2007. i 02.07.2007. godine.

    c)     Iz gore navedenog je vidljivo da je Vijeće ministara BiH ignoriralo sve obaveze koje proizlaze iz  ratifikacije sporazuma CEFTA i koje je dobilo od PS BiH u pogledu provođenja zaštitnih mjera sporazuma CEFTA, a vjerojatno zbog toga što je stranački kolega podnositelja apelacije predsjednik odbora za gospodarstvo Vijeća ministara i obojica provode istu stranačku politiku prema sporazumu CEFTA, a koja ima za cilj opstruirati provođenje sporazuma CEFTA u području zaštitnih mjera.

    d)    Nakon što je Vijeće ministara opstruiralo provedbu obaveza iz sporazuma CEFTA , PS BiH koja je i ratificirala sporazum CEFTA i nadležna za njegovu provedbu je donijela Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA kojim je između ostalog ispunila obaveze iz zajedničke izjave definirane nakon članka 52. sporazuma CEFTA koja glasi:

    „Stranke izjavljuju da neće primjenjivati anti-damping, kompenzatorne ili zaštitne mjere dok ne donesu detaljne interne propise kojima se utvrđuju pravila i procedure i određuju tehnička pitanja vezana za primjenu takvih mjera. Stranke će osigurati punu usuglašenost svojih unutarnjih propisa sa relevantnim WTO odredbama uključujući člana VI i XIX GATT-a i Sporazum o provedbi članka VI, Sporazum o subvencijama i kompenzatornim mjerama te sporazum o zaštitnim mjerama.Nakon što ovakva legislativa bude implementirana, Stranke će primjenjivati bilo koje antidamping carine, kompenzatorne carine i zaštitne mjere u punoj usklađenosti sa relevantnim WTO odredbama.“

    – Prilog 3: Zajednička izjava o člancima 21., 22., i 23.,  sporazuma CEFTA

    Iz ove izjave, koja je u sklopu sporazuma CEFTA, a objavljena u Službenom glasniku broj 09/07, je jasno vidljivo da BiH mora donijeti propise kojima će regulirati pravila, procedure i određena tehnička pitanja kako bi mogla provoditi zaštitne mjere iz Članaka 21.,22. i 23. zajedničke izjave. Isto tako je potrebno regulirati procedure za primjenu Članka 23 bis jer je on u CEFTA sporazum ugrađen na zahtjev BiH.

    Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA je između ostalog ispunio obavezu iz ove zajedničke izjave.

    e)     Pismo šefa Delegacije Europske unije za Bosnu i Hercegovinu  Dimitrisa Kourkoulasa koje je upućeno Predsjedateljici Doma naroda PS BiH, kojim se ne potvrđuje kršenje sporazuma CEFTA nego samo ukazuje na moguće kršenje sporazuma CEFTA i duha sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u kojem se navodi da ne bi trebalo nastaviti daljnju proceduru oko zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA,  je u potpunosti prihvaćeno od strane Doma naroda PS BiH,  jer je isti privremeno zastao sa procedurom usvajanja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma

    CEFTA sve dok Ustavno pravna komisija Doma naroda nije provjerila usklađenost navedenog Zakona s Ustavom i pravnim sistemom u BiH (Što obuhvaća i sporazum CEFTA i sporazum o stabilizaciji i pridruživanju)i  tek nakon što je provjerom utvrdila da je Zakon u potpunosti sukladan s Ustavom i pravnim sistemom u BiH nastavila daljnju proceduru usvajanja navedenog Zakona, a koji je usvojen u prvom čitanju dana 05.ožujka 2009. godine, a u drugom čitanju  18. lipnja 2009. godine.

    Iz gore navedenog datuma je vidljivo da je procedura usvajanja Zakona trajala 76 dana, što je dulje za 46 dana od Poslovnikom predviđenog roka, a što se upravo dogodilo zbog pisma šefa Delegacije Europske unije za Bosnu i Hercegovinu  Dimitrisa Kourkoulasa.

    3.2        Drugi razlog koji se  navodi u apelaciji je selektivan pristup uvođenja mjera u trenutku donošenja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA samo na dvije zemlje  i to Republiku Hrvatsku  i Republiku Srbiju,  sa kojima bi navodno mogle nastati političke i ekonomske štete.

    a)     BiH je putem odluke Vijeća ministara BiH uvela zaštitne mjere prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji( Sl. glasnik BIH broj 17/05 od dana 28.3.2005. godine) po osnovu ugovora o slobodnoj trgovini koji su kasnije pretočeni u sporazum CEFTA (članak .1 CEFTA SPORAZUMA, pod 2.:  ciljevi ovog sporazuma su:konsolidirati u jedan sporazum postojeću razinu liberalizacije trgovine postignutu kroz mrežu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini koje su već zaključeni između strana)  te od toga  nikakve političke niti ekonomske štete nije imala BiH, niti su prekršeni međunarodni ugovori o slobodnoj trgovini. Od ovih odluka je BiH imala samo koristi jer je po osnovu njihove primjene prikupljano nekoliko desetina miliona konvertibilnih maraka prihoda i ublažena je nelojalna konkurencija domaćim proizvođačima koja je dolazila iz Republike Hrvatske i Republike Srbije.

    – Prilog 4: Odluka o privremenoj obustavi primjene nulte carinske stope po Ugovoru o slobodnoj trgovini između BiH i Republike Hrvatske na određene robe podrijetlom iz Republike Hrvatske i Odluka o privremenoj obustavi primjene nulte carinske stope po Sporazumu o slobodnoj trgovini između BiH i Srbije i Crne Gore koje podliježu izvoznom subvencioniranju

    b) Uvođenje mjera samo prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji je iz razloga što iz drugih članica CEFTA sporazuma nema značajnijeg uvoza niti deficita kod proizvoda na koje se sukladno članku  23 bis sporazuma CEFTA uvode mjere, tako da se na druge članice ne mogu primijeniti odredbe članka 23 bis sporazuma CEFTA. 

    c)     Sličnu mjere je donijela i Vlada Republike Hrvatske dana 19. lipnja 2009. godine  kojom je uvela dodatnu carinu na uvoz određenih vrsta sireva, što dodatno pokazuje normalnu praksu uvođenja zaštitnih mjera kada se za iste pokaže potreba i stvore uvjeti.

    – Prilog 5: Odluka Vlade Republike Hrvatske o uvođenju privremene zaštitne mjere prilikom uvoza polu tvrdih sireva i nadomjestaka za sir

    3.3        Treći razlog koji se navodi u apelaciji  je postupak donošenja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA, suprotan zaključenom međunarodnom sporazumu CEFTA.

    a) PS BiH je u potpunosti poštivala sporazum CEFTA prilikom donošenja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA. Sukladno zajedničkoj izjavi iz sporazuma CEFTA , u Zakonu o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA su  definirane procedure na koji način će se provoditi zaštitne mjere za Članke 21.,22. i 23. te isto tako i za Članak 23. bis koji je u sporazum CEFTA ugrađen na zahtjev BiH strane koja je uvjetovala potpisivanje sporazuma CEFTA ugrađivanjem ovog članaka jer je bila svjesna prilikom potpisivanja sporazuma CEFTA da poljoprivreda u BiH ne može preživjeti nelojalnu konkurenciju poljoprivreda Republike Hrvatske i Republike Srbije, koje izdvajaju za poticaje u poljoprivredi više od deset puta sredstava nego što to izdvaja BiH. Iz istih razloga CEFTA sporazum nije potpisivan u Bruxelles-u kako je to bilo planirano nego je ostavljeno dodatno vrijeme Republici Hrvatskoj  i Republici Srbiji da prihvate ugrađivanje Članka 23. bis sporazuma CEFTA,  koje su to naknadno prihvatile i Sporazum o izmjeni i pristupanju srednjoeuropskom sporazumu o slobodnoj trgovini je potpisan u Bukureštu dana 19. prosinca 2006.godine.

    Sukladno Članku 23. bis sporazuma CEFTA utvrđeno je  da je došlo do           značajnijeg poremećaja u domaćim regulatornim mehanizmima.

    Jedan od primjera je usvojeni proračuni u FBiH za 2008 i 2009 godinu ( Sl.      novine F BiH broj: (87/08 i 24/09) i svi rebalansi na iste  u kojem su poticaji za   poljoprivredu smanjeni za 50 % u odnosu na strategiju razvoja poljoprivrede koju je usvojila Federalna Vlada i oba doma Federalnog Parlamenta . Strategijom se predviđa izdvajanje najmanje 6 % proračuna u svrhu poticaja poljoprivrednoj proizvodnji,  a u proračunu su planirana sredstva samo 3 % proračuna za poticaju u poljoprivrednoj proizvodnji.

    -Prilog 6: Srednjoročna strategija razvitka poljoprivrednog sektora u FBiH (2006-2010) . www.fmpvs.gov.ba

    Poticaji za poljoprivrednu proizvodnju u Republici Hrvatskoj  su iznosili za

    2008 godinu 4.013.249.549,00 Kn u protuvrijednosti u KM-cca

    1.070.199.879,00

    i za 2009 godinu 3.971.752.104,00 Kn u protuvrijednosti u KM –cca

    1.059.133.894,00 , a slična situacija je i u Republici Srbiji.

    -Prilog 7:  Proračun Republike Hrvatske za 2008. i 2009. Godinu

    b)    Sukladno Članku 23. bis sporazuma CEFTA  koji glasi : „Bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, posebno člana 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne strane ,koje su predmetom koncesija odobrene sukladno Aneksu 3, prouzrokuje poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mehanizmima drugoj strani, obje strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo ogovarajuće rješenje.U očekivanju takvog rješenja, odnosna strana može poduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim“, ja sam obavijestio Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju  da je došlo do poremećaja u domaćim regulatornim mehanizmima u BiH a samim time i poremećaja na  tržištu te zatražio konsultacije tjedan dana prije stupanja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA  na snagu.

    – Prilog8: dopisi upućeni nadležnim tijelima Republike Hrvatske i  Republike  Srbije:

    – Sabor Republike Hrvatske – Odbor za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj, dana 25.lipnja 2009.godine

    – Narodna skupština Republike Srbije – Odbor za poljoprivredu, dana 25.lipnja 2009.godine

    – Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, dana 25.lipnja 2009.godine

    ZAKLJUČAK:

    Iz navoda podnositelja apelacije je vidljivo da isti uopće ne poznaje materiju o kojoj je govorio na Domu naroda PS BiH i temeljem toga i podnio apelaciju Ustavnom sudu. Podnositelj apelacije je jako površno pristupio ovoj materiji i zanemario je stvarne činjenice i odredbe sporazuma CEFTA. Iz gore navedenog je vidljivo da je Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA u potpunosti u skladu sa sporazumom CEFTA i Ustavom BiH.

    4. Izjašnjenje na točku 5. Odredbe Ustava i međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u BiH za koje podnositelj smatra da su povrijeđene.

    a)     Podnositelj apelacije u točki  5.1 navodi da su povrijeđena načela međunarodnog prava tj. dužnosti država da međusobno surađuju i da ispunjavaju prihvaćene međunarodne obaveze u dobroj vjeri te navodi kako se članom 5. Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA uvodi diskriminacija prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji.

    Iz ovakvih navoda je jasno vidljivo da podnositelj apelacije zanemaruje jedno od najvažnijih načela međunarodnog prava „pravičnost“ i isto tako zanemaruje činjenicu da pravo uopće ne poznaje pojam diskriminacije država. Podnositelj apelacije očito ne poznaje ili se nije detaljno upoznao sa sporazumom CEFTA a posebno Člankom 23 bis , u kojem između ostalog jasno stoji: „ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne strane, koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mehanizmima drugoj strani“. Člankom 23. bis je jasno definirano da se mjere mogu odnositi samo na pojedine strane sporazuma iz kojih postoji uvoz proizvoda koji su predmet mjera a ne na sve potpisnice sporazuma jer iz pojedinih potpisnica BiH uopće nema uvoza proizvoda koji su predmet mjera u Zakonu o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA.

    Pošto Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA osigurava punu provedbu svih odredbi sporazuma CEFTA tako da  on doprinosi a ni u kojem slučaju ne narušava suradnju među državama niti ispunjavanje međunarodno preuzetih obaveza nego doprinosi ispunjenju jednog od važnih načela međunarodnog prava „pravičnosti“.

    Podnositelj navodi da se člankom 5. predmetnog Zakona o zaštiti domaće proizvodnje vrši diskriminacija Republike Hrvatske i Republike Srbije jer se mjere iz članka 5.  ne odnose na druge članice CEFTA sporazuma i smatra da se Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju stavljaju u nepovoljniji položaj. Ovo  ukazuje da podnositelj apelacije u potpunosti izbjegava činjenice koje jasno pokazuju da sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom, Bosna i Hercegovina ima već duže vrijeme jako veliki deficit u trgovinskoj razmjeni što jasno pokazuje da su Republika Hrvatska i Republika Srbija u privilegiranom položaju na tržištu BiH i da članak 5. Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA uvodi mjere za vrijeme konsultacija sa ove dvije zemlje koje su pokrenute sukladno Članku 23. bis Sporazuma CEFTA i da će se kroz konsultacije doći do odgovarajućeg rješenja.

    -Prilog 9: tabela o međusobnoj trgovinskoj razmjeni sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom u periodu zadnjih 9godina, točnije od 2000.godine do 2008.godine, a čiji je izvor podataka

    vanjsko-trgovinska komora

    b)    Podnositelj ponovno bez i jedne činjenice navodi da se predmetnim Zakonom o zaštiti domaće proizvodnje krši sporazum CEFTA i time ne poštuje načelo ispunjavanja prihvaćenih međunarodnih obaveza u dobroj vjeri formulirano prema članku 2.(2) Povelje UN-a. Pošto se Zakonom o zaštiti domaće proizvodnje ne krši sporazum CEFTA nego osigurava njegova puna implementacija tako da se njegovom primjenom ne krše ni povelje UN-a.

    c)     Podnositelj apelacije u točki 5.2 navodi da je osporavanim Zakonom o zaštiti domaće proizvodnje,  povrijeđen sporazum CEFTA u materijalno pravnom i procesno pravnom smislu.Pod materijalnom povredom smatra uvođenje carina  za robe porijeklom iz Republike Hrvatske i Republike Srbije što je u potpunosti netočno, jer se Zakonom o zaštiti domaće proizvodnje ne uvode nikakve nove carine na robu iz spomenutih država nego se sukladno Članku 23 bis sporazuma CEFTA poduzimaju mjere za vrijeme konsultacija sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom u obliku naplate MFN carina (postojećih carina)koje su na snazi u BiH od 2005 godine(Službeni glasnik BiH , 91/05).Ovim se jasno pokazuje da zakon nije suprotan Članku 5. Aneksa sporazuma CEFTA.

    Podnositelj apelacije navodi da se procesna povreda zasniva na ne postupanju po članku 23. bis i članku 24 aneksa 1 sporazuma CEFTA, te navodi da predlagač zakona nije pokrenuo konsultacije niti je dokazao da je nastao ozbiljan poremećaj na tržištu iz čega je ponovno vidljivo da se podnositelj apelacije nije želio upoznati s činjenicama nego daje proizvoljne navode. Pošto u članku 23 bis jasno piše : „bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, posebno Članka 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda podrijetlom iz jedne strane , koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mehanizmima drugoj strani, obje strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje.U očekivanju takvog rješenja, odnosna strana može poduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim“. Predlagatelj zakona je uredno sukladno Članku 23 bis prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti domaće proizvodnje izvijestio nadležna tijela Republike Hrvatske i Republike Srbije o ozbiljnom poremećaju u regulatornim mehanizmima u BiH, a koji prouzrokuje i poremećaj na tržištu i obavio razgovor s predsjedateljicom odbora za poljoprivredu sabora RH o načinu konsultacija i očekivao i razgovor sa predstavnicima Republike Srbije, ali je u međuvremenu donesena odluka o privremenoj mjeri koja je obustavila primjenu Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA, nakon čega su  konsultacije po ovom pitanju stale. Podatke o trgovinskoj razmjeni posjeduju predstavnici Republike Hrvatske i Republike Srbije, jer imaju svoje zavode za statistiku kao i BiH tako da im te podatke nije bilo potrebe slati. Poremećaj u regulatornim mehanizmima je egzaktan i mjerljiv jer se radi o ključnom mehanizmu za regulaciju tržišta,  a to su poticaji u poljoprivredi koji su otprilike deset puta manji u BiH nego u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, a koji i toliko manji, nisu provedeni, jer je proračunom FBiH  2008 umanjio poticaje za 50 % u odnosu na strategiju razvoja poljoprivrede koju je usvojila vlada FBiH i oba doma Parlamenta FBiH

    5.Izjašnjenje na točku 6. Činjenice

    Podnositelj apelacije navodi u Točki 6.1 i daljnje netočnosti navodeći da je u Zastupničkom domu predlagač zakona bio u sukobu interesa, a da je to točno Zastupnički dom ne bi mogao usvojiti zakon s velikom većinom glasova kao što je to učinio kod Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA, za koji se pozitivno očitovalo dvadesetdva zastupnika, a negativno samo četiri .

    U točki 6.2 navodi da Vijeće ministara BiH nije predlagač ovog zakona te da će doći do razilaženja zakonodavne i izvršne vlasti  zbog usvajanja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje, što nema nikakve veze sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti.

    Sukladno poslovniku, u oba doma PS BiH ovlašteni predlagači zakona su zastupnici i izaslanici kao i Vijeće ministara BiH, PSBIH je razmatrala mnoge zakone koje su predlagali zastupnici i izaslanici.

    U točkama  6.2.1 i 6.2.2 predlagatelj apelacije navodi da je o osporavanom Zakonu dalo negativno mišljenje Vijeće ministara BiH i Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, s čime su bili upoznati zastupnici i izaslanici  koji su izglasali ovaj Zakon jer su utvrdili da Vijeće ministara BiH već dulje vrijeme ignorira zahtjeve PS BiH te da ovakva mišljenja daje pod utjecajem uvoznih lobija iz Republike Hrvatske i Republike Srbije.

    U točki 6.4. predlagatelj ponovno navodi pismo šefa delegacije Europske unije za Bosnu i Hercegovine Dimitrisa Kourkoulasa u kojem veleposlanik ne tvrdi da se krši sporazum CEFTA niti tvrdi da se krši sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nego upozorava da može biti u suprotnosti sa sporazumom CEFTA i sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju što jsu Ustavno pravno povjerenstvo Doma naroda i Zastupničkog doma provjerilo i utvrdilo da je Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA u skladu s Ustavom BiH i pravnim sustavom,  što podrazumijeva činjenicu da se primjenom predmetnog Zakona  ne krše međunarodni ugovori.

    -Prilog 9: Mišljenje Ustavnopravne komisije Doma naroda PS BiH o usuglašenosti s Ustavom i pravnim sustavom BiH Prijedloga zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA od dana 10.03.2009. godine i  Mišljenje Ustavnopravne komisije Zastupničkog doma PS BiH o usaglašenosti s Ustavom i pravnim sustavom BiH Prijedloga zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA od dana 10.05.2008. godine

    U točkama 6.5, 6.6, 6.7 i 6.8 predlagatelj navodi pisma institucija Republike Hrvatske, koje kroz svoja pisma pokušavaju pripremiti povoljniju poziciju za vrijeme konsultacija koje su predviđene Člankom 23 bis sporazuma CEFTA, što je sasvim logično pravo institucija Republike Hrvatske koje štite trgovinsku razmjenu u svoju korist koja traje već duže vrijeme, ali se postavlja pitanje gdje su pisma ministarstava iz Vijeća ministara BiH koji ne upozoravaju  susjede da imamo razmjenu na štetu BiH,  nego rade suprotno tj. štite interese susjednih zemalja.

    U točki 6.9 predlagatelj navodi i pismo upozorenja ministra za ekonomski razvoj Crne Gore koji upozorava da se trebaju poštivati procedure CEFTA sporazuma što je upravo ovim Zakonom o zaštiti domaće proizvodnje i definirano, a što je preuzeto u zajedničkoj izjavi iz sporazuma CEFTA.

    U točki 6.10. predlagatelj navodi ocjene predstavnika Gospodarskih komora što je i logično za očekivati jer oni žele što duže zadržati trgovinsku razmjenu u korist svojih članica a na štetu poljoprivrede u BiH.

    Zaključak:

    1. Iz cijele apelacije je vidljivo da podnositelj ne poznaje materiju za koju je podnio apelaciju te je naveo niz netočnosti, a zanemario niz činjenica. Niti jednu činjenicu nije iznio koja bi osporavala ustavni osnov ovog zakona.

    Očito je predlagatelj apelacije imao za cilj da osigura privremenu mjeru Ustavnog suda BiH i na taj način uspio zadržati postojeće stanje u trgovinskim odnosima s Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom za vrijeme ljetne sezone u kojoj se uvoze proizvodi koji su predmetom mjera u Zakonu o zaštiti domaće proizvodnje.

    Uzimajući u obzir da bi Ustavni sud BiH trebao“podržavati Ustav BiH“ (članak 4 točka 3 Aneksa 4 Ustava BiH).U ovom slučaju to znači da se u prvom redu stara o općoj dobrobiti i ekonomskom razvoju BiH jer je to zahtjev koji je osnova postupanja države u svezi sa svim drugim ustavnim odredbama. Pošto apelacija nema uporišta u činjenicama, predlažem da cijenjeni sud odbaci apelaciju, ukine privremenu mjeru i dozvoli primjenu Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar sporazuma CEFTA, kako bi mogli nastaviti konsultacije sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom i kako bi pronašli odgovarajuće rješenje koje će vjerojatno podrazumijevati i izmjene i dopune predmetnog zakona o zaštiti domaće proizvodnje uključujući i članak 5 istog zakona.

    Zbog bitnosti ovog Zakona za državljane BiH tražim da se obavi javna rasprava u ovom predmetu.